Dragomir Vasić – Dragiša ( Gornji Milanovac 2.oktobar 1885. - logor Stara Gradiška, april 1945.) je bio srpski i jugoslovenski političar, akademik, advokat, pripovedač, romansijer, esejista i novinar. U međuratnom periodu bio je pripadnik Republikanske stranke i potpredsednik Srpskog kulturnog kluba.
Početkom Drugog svetskog rata je pristupio četničkom pokretu Draže Mihajlovića, gde je među pristalicama bio poznat kao Čiča Dragiša. Bio je jedan od najistaknutijih članova četničkog Centralnog nacionalnog komiteta. Pri kraju rata odvojio se od Mihailovića i pošao zajedno sa Pavlom Đurišićem prema Sloveniji. Predao se ustašama posle bitke na Lijevče polju i ubijen u logoru Stara Gradiška.
Iz prvog svetskog rata vratio se sa činom majora u rezervi. Bio je veliki pobornik organizacije "Crna Ruka". Protestovao je kod Nikole Pašića da se Apis pusti na slobodu. Posle Solunskog procesa zaoštrio je odnose sa državom.
Ovekovečio je Majski prevrat i ubistvo poslednjeg Obrenovića u knjizi "Devetsto treća". Detalje o ubistvu poslednjih Obrenovića dao mu je poručnik Velimir Vemić koji je jedva izvukao živu glavu na Solunskom procesu.