Istorija erotske književnosti karakteriše jedan melanholični paradoks: sva istraživanja ukazuju da je čitalište uglavnom sastavljeno od muškaraca i da je najbolji čitalački interes prožet radoznalošću spram ženske prirode doživljaja seksualnog odnosa; sa druge strane, erotska dela ispisana ženskom rukom su senzacionalna retkost čak i u ovim vremenima, obeleženim "seksualnom revolucijom". Stoga činjenica da je delo Ljiljane Habjanović-Đurović prvi verodostojni erotski roman ispisan ženskom rukom u istoriji naše književnosti - sadrži neuporedivo veći značaj od pukog prvenstva.
Naime, to je naš prvi roman u kome je domen seksualnih odnosa osvetljen sa ženskog stanovišta. Jednostavnim i upečatljivim jezikom, Ljiljana Habjanović-Đurović pripoveda o sudbini svoje junakinje čije pikarsko-seksualne peripetije pokreće eho jednog modernog mita. Prostor i vreme te erotsko-sentimentalne pustolovine su naše "danas i ovde", opterećeno društvenom i političkom, ekonomskom i kulturnom krizom, koja ljude lišava osnovnih svojstava dostojanstva, svodeći ih na simularke ljudskosti.
U tom svetu larvalnog života ili životarenja, seksualnost je jedina, preostala i stoga izopačena ili degradirana forma "društvenosti", jedina i patetična "zabava" nove sirotinje. Tako se domen sreće izvrće u dno nesreće a žudnja za zadovoljstvom u poriv samouništenja.